
ODA ŠARPLANINCU
I. Tebi,šarplaninče naših dana,
Tebi, veličino na daleko znana,
Tebi, izvoru snage i čara,
Kod siromaha i gospodara,
Tebi koji si jedinstven u svom rodu,
O, tebi Šarplaninče, posvećujem ovu odu.
II. Još prvi čovek, praotac Adam
Znao je tvoju vrednost da ceni sam,
Te je granama hrasta od sunca te skrivao,
Kasnije u daščanim kućicama tebe smeštao.
Prvo bi tebe hranio,
Sa izvora bistre vode donosio.
III.I prva žena, prababa Eva, hoj,
Znala je vrednost šarplaninaca soj
Zato nije poslušala zapovesti Boga,
Našla se u prokletstvu zbog toga.
IV.O,šarplaninče, šarplaninče kad si u snazi,
Svaka rasna keruša se tebi plazi,
Davala bi blaga hiljadu zečeva,
Da jednu noć pod tvojom zaštitom sneva.
V.Šarplaninci, Vi crni, a i vi beli,
Šarplaninci vi tanki, a i vi debeli,
Šarplaninci, vi šepavi, a vi pravi,
Da se vaše ime stalno slavi.
VI.Al" kad Te starost šarplaninče pritisne,
I tvoja teška dlaka visne
Niz prsa tužno obesiš glavu,
I tužno sanjaš kerušu gareavu,
VII.Tad te starost šarplaninče pritisne,
I rep do trave visne,
Nek pesimizam Tebi bude strana
Prošlost nek Ti bude hrana.
VIII.Al u ime slavnih dana voljom
Tešiš se sa kerušom boljom,
Ustupaš joj obrok hleba,
Jer je i ona dar sa neba!
